Dvorac Ostrožac

Prošetajte po cijelom Dvorcu Ostrožac.

ON-LINE Izložba skulptura iz kolonije

Događaji KC Cazin

Decembar 2017
P U S Č P S N
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

CAZIN

Cazin se spominje u izvorima dosta kasno, tek 1494, godine. Nakon pada Knina, kninski biskupi prenose stolicu u Cazin 1522. godine. Nakon ove godine Cazin se spominje često: 1527, 1535, 1550, 1554. i kasnije, Turci su ga bili zauzeli 1539, ali su ga uskoro morali napustiti, Definitivno je u njihovim rukama od 1576. godine. Dvije godine poslije, odnosno, 1578. Austrijanci su ga na kratko vrijeme osvojili. Godine 1584. grad je utvrden i imao je posadu od 130 pješaka i 50 konjanika. Bio je u sastavu Ostrožačke kapetanije, ali je imao svoga dizdara. Godine 1838, bio mu je potreban popravak, a napušten je nakon 1851 Spomenute 1838, godine imao je dva šahi-topa, jedan čarka-top i stari gvozdeni baljmez-top. Danas mu se vide obilni ostaci. Nalazi se 12 km sjeverno od Ostrošca, u Cazinskoj krajini. Imao je i podgrađe (civitas) sa posebnim sudbenim stolom,

Srednjovjekovna utvrda sastojala se od unutrašnjeg obora, približno trapeznog oblika, sa tri polukružne, odnosno ovalne bedemske kule. Vanjski izlomljeni obor pripada Lurskom periodu. Ne postoje ostaci glavne branič-kule u unutrašnjem oboru. Postoji vjerovatnoća da se ona nalazila na mjestu džamije, koju su Turci podigli u gradu (utvrđenju). Ta džamija nije služila samo za posadu, nego i za kasabu - podgrađe. Džamija ima izdužen bazilikalni oblik, te postoji mogućnost da je izgrađena na temeljima srednjovjekovne crkve.

Utjecaj unutrašnjeg crkvenog prostora pokazuju i bočne galerije na spratu džamije. Srednjovjekovni grad Cazin zadržao se još samo u tlocrtu unutrašnjeg obora. Turci su porušili bedemske kule, pretvorivši ih u tabije za topove, izgradili su vanjski obor, te na mjestu branič-kule ili crkve, izgradili veliku džamiju. Koncept utvrde srednjovjekovnog Cazina odgovara gradovima u Pounju. Okarakterisan je dosta pravilnim geometrijskim oblikom obora i pravilnim rasporedom bedemskih kula, što odgovara kasnoj gotici u ovim krajevima, koji nisu bili u sastavu srednjovjekovne bosanske, nego u sastavu ugarske države.

Husref Redžić
Iz knjige Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini
Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.

GRAČANICA KOD CAZINA

Gračanica je manje utvrđenje između Cazina i Pećigrada, oko 3km zračne linije od sela Skokovi. Ova utvrda je podignuta na jednom izduženom brežuljku, čija mala zaravanje odredila njen izduzen pravougaoni oblik. lako nemamo istorijskih podataka o nastanku utvrđenja, zaključujemo da potječe iz istog vremena kada je nastao susjedni Pećigrad, što znači iz XIV vijeka.

Utvrđenje nema obora. To je samostalna kula pravougaonog tlocrta sa stranicama vanjskih dimenzija 11,6 x 9,5 m, a unutrašnja prostorija je imala dimenzije 9,5 x 7 m. Debljine zidova kule nisu iste, variraju od 1 do 1,4 m. Na tri strane danas se vide otvori četvrtastih puškarnica, dok ih na jugoistočnoj strani nema. Kapija kule je na sjeverozapadnoj strani. Kula danas predstavlja ruševinu sa dijelovima zidova koji idu do visine od 10 m. Prema dimenzijama tlocrta pretpostavljamo da joj je visina do krova iznosila oko 15-18 m. Spada u red samostalnih kula srednje veličine, a bila je zidana spolja i unutra pritesanim klesancima u horizontalnim redovima, a u sredini kamenom lomljenikom u bogatom malteru.

Husref Redžić
Iz knjige Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini
Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.

MUTNIK

Mutnik se spominje od XIV vijeka kada je bio u posjedu knezova Gusić-Kirjaković. Ugarski kralj Sigismund Luksemburški 1430. godine poklonio je kraljevski kastel Mutnik Jurju Turku. Kralj Vladislav ga je 1491. godine dao Zagrebačkoj županiji, a početkom XVI vijeka došaoje u posjed Ivana Karlovića. Ovaj gajepremaugovoruiz 1509. godine, u slučaju svoje smrti, ustupio Zrinskim. Nakon toga spominje se još 1522, 1526-1531, 1544, 1551. i dalje.

Turci su ga prvi put zauzeli 1553, a zatim 1577. godine. Iako je 1625. godine odlučeno da ostane pust, Turci su ga naselili 1635. godine. General Herberstein ga je zajedno sa obližnjim gradovima 1685. godine spalio. Pripadao je Bihaćkoj kapetaniji, a ubrzo poslije 1838. je napušten, Prema podatku iz 1834. godine bio je u ruševnom stanju. Utvrđenje se sastojalo od pravilnog, skoro kvadratičnog obora i polukružne istaknute kule na sjevernom uglu. Obor je imao približne dimenzije 25 x 25 m, a vanjski promjer polukružne kule iznosio je oko 7 m. Debljina zida obora i kule bila je oko 1 m. Na južnoj i istočnoj strani zid obora je nestao. Geometrijski pravilna osnova utvrđenja je karakteristična za gradove Cazinske krajine.

Utvrda je smještena na zaravni brežuljka iznad potoka Mutnice uz cestu Cazin -Tržac, sjeverno od Bihaca, Sačuvani su mu oskudni ostaci. Za Cazinsku krajinu, Mutnik je važio kao vrlo malen grad, te je sačuvana u narodu pošalica u dvije varijante, "ko nije grada vidio i Mutniku se čudi", "ko nije Bišća vidio i Mutniku se čudi"

Husref Redžić
Iz knjige Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini
Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.

PEĆIGRAD

Nekada se Pećigrad zvao Kladuške Peći, selo koje je pripadalo kdaduškoj vlasteli. Utvrda se spominje 1334, 1377. i 1465. godine. Osnivač Pećigrada je vjerovatno bio hrvatski ban Ivan Tuz od Laka, koji je podigao utvrđeni grad nakon sto je zamijenio svoje imanje Blagušu kod Kašine za pećko imanje. Djeca bana Tuza prodali su Peći Šubićima. Zatim je grad u vlasništvu plemića Franje Psarjevačkog i Andrije od Trnovca.

Ban Nikola Zrinski je u posjedu grada od 1555. godine, a poslije njega vlasnik je Caspar Šubic Peranski. U utvrdi je bila krajiška straža. Godine 1577. zbog gladi straža je napustila grad. Turci su ga zaposjeli 1635. godine. Više od pola vijeka utvrđenje je bilo napušteno, te su Turci morali vršiti temeljite popravke. Austrijski general Herberstein i grof Matija Strasoldo opustošili su 1686. godine Krajinu kada je stradao i Pećigrad.

S obzirom da je Turcima srednjovjekovna utvrda postala malena, u njenoj blizini su 1768. godine izgradili novu snažnu i veliku utvrdu koju je zahtijevalo doba u kojem su Turci bili u defanzivi u odnosu prema Evropi. Za vrijeme turske uprave Pećigrad je pripadao Ostrožačkoj kapetaniji, a držali su ga begovi Beširevići, koji su držali i Ostrožac. Bio je 1850. godine u dobrom stanju kada je kao utvrđenje napušten. Srednjovjekovna utvrda je služila Turcima kao samostalna pomoćna kula.

Srednjovjekovna utvrda se sastojala od jedne ovalne kule i zida koji nije zatvarao obor nego je samo štitio prilaz kuli sa najpristupačnije sjeverozapadne strane. Na sjeveroistočnoj strani kule je provalija, ostale strane su strme, a pregled okoline odličan. Veći vanjski prečnik kule je 6,4 m, a manji 5,8 m. Unutrašnji prostor je ovalan sa većim prečnikom 3,6 m i manjim 3.1 m. Kula je imala visinu oko 12 m ne računajuci visinu krova. Debljina zida kule je 1,35 m, a bedema 1,7 in. Unutrašnjost kule je bila podijeljena na dvije etaže, donja je bila zasvođena dosta nepravilnom ovalnom kupolom, a gornja je bila natkrivena drvenom krovnom šatorskom konstrukcijom sa pokrivačem od šindre. Svjetla visina donje prostorije iznosila je 5.2 m, imala je po visini dva repa otvora puškarnica što govori o postojanju drvenih galerija uz zid. Ulaz u donju prostoriju nekada je bio na visini od cca 2 m, jer je sada teren nasut u nivou zemljišta. Između donje i gornje prostorije nema unutrašnje komunikacije i nema otvora u kupoli.

Ovo govori o tome da je gornja prostorija vjerovatno dozidana da bi se smjestili topovi. Veliki otvori okrenuti prema pristupačnoj strani, koji su mogli služiti za topove, govore u prilog doziđivanja kule. Gornjoj etaži, kao i donjoj, pristupalo se drvenim stepeništem (lotrama) koje su u slučaju opasnosti mogli ukloniti, odnosno uvući u prostoriju. Svijetla visina gornje prostorije iznosila je oko 2,5 m. Vjerovatnije je da je gornja etaža dograđena prije Turaka, jer su oni za topove rušili i zasipali zatečene kule stvarajući topovske tabije. Srednjovjekovni Pećigrad je imao malo podgrađe seoskog karaldera. Oko utvrde i u njoj nisu vršena arheološka istraživanja koja bi otkrila pružanje zaštitnog bedema, način snabdijevanja vodom i eventualne druge nalaze. Po generalnom konceptu, utvrda predstavlja tip romaničke utvrde (bez gornje etaže, a i ulaz je promijenjen) bez ikakvih stilskih obilježja.

Po svojoj veličini i skromnom načinu zidanja pritesanim kamenom, po nevješto građenoj kupoli, ova utvrda ide u red skromnih utvrđenja u kojima se nije stanovalo i koja su služila isključivo za obranu. Zbog toga u XVIII vijeku, kada Pećigrad strategijski ulazi u odbrambeni pojas turskih utvrđenja prema zapadu, staro utvrđenje je napušteno, ali je izgrađeno novo, veliko i snažno, utvrđenje na sjeverozapadnoj strani, na susjednom brežuljku koji ima slične topografske odlike, na udaljenosti od 100 m.

Tursko utvrđenje Pećigrada ima oblik nepravilne polovine kruga. Ovaj tlocrtni oblik je izvrsno prilagođen terenu, zatvoren je visokim bedemima, sa četiri oktogonalne kule prema pristupačnim stranama, a na nepristupačnoj strani bedemi su niski. U utvrđenju se nalazi džamija, malo groblje i nekoliko stambenih zgrada od kojih su neke podignute poslije 1960. godine. Ovo je uveliko izmijenilo karakter utvrde i smanjilo mogućnost korištenja grada u odgovarajuće savremene svrhe. Pećigrad se nalazi na putu Cazin-Velika Kladuša.

Husref Redžić
Iz knjige Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini
Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.

STINA-STIJENA-BIJELA STIJENA

Još početkom XIV vijeka javlja se kao selo Zihina koje je pripadalo Ostrošcu. Spominje se i 1330. godine. Pripadala je Babonićima u čijim je rukama još 1563. godine.

Turci su Stinu zauzeli 1575, a popravili su je 1626. godine i u nju stavili posadu sa dizdarom. Popravljena je i 1687. godine. Turci su novi grad sazidali 1783. godine kako piše na ploči iznad ulaza. Prvo je pripadao Krupskoj, zatim Ostrožačkoj kapetaniji. Godine 1833. u Stini je bilo sedam topova.

Stariji grad ima oblik nepravilnog četverougla sa četvrtastom kulom u jugozapadnom uglu. Kada bacimo prvi pogled na sanacioni plan grada Stijene, da bismo utvrdili koji je dio stariji, srednjovjekovni, a koji iz vremena turske uprave, sigurno dolazimo do krivog zaključka. Manja utvrda na istočnoj strani, sa bastionom na četiri ugla izgleda da pripada gotičkom konceptu utvrđenja u Pounju. Kao da mu je Bužim bio uzor, što nije isključeno, jer su Turci rado usvajali sve prednosti utvrđivanja, a Bužim je po tome, od svog nastanka, bio poznat.

Srednjovjekovno utvrđenje je neuobičajeno loše smješteno na terenu. U nizini, bez zaštitnog jarka i vode, velikih dimenzija, samo s jednom kulom, nije predstavljalo dobru zaštitu za vojnu posadu. Ova utvrda je izgledala kao zidom ograđeni prostor za zbijeg, što je vjerovatno i bila. Nije onda neobično da je krajiška uprava i tražila da se grad poruši. Poslije 1576. godine utvrđenje su koristili i Turci, ali i poslije popravaka stara Stina je bila preslabo utvrđenje, te su Turci riješili da uz nju izgrade i malu   snažnu   utvrdu,   kojoj   je srednjovjekovna utvrda postala širi obor. Srednjovjekovna utvrda je prilagođena terenu i iz čega je proizišao njen oblik nepravilnog četverougla sa stranama: 90 m (sjever), oko 90 m (zapad), 60 m (jug) i 30 m (istok).

U jugozapadnom uglu uzidana je četvrtasta kula nepravilnog oblika sa vanjskim stranama: 8m, 7m, 7m i 6,50 m. Uz kulu na južnoj strani kapija je utvrđena sa lijepo obrađenim segmentnim visokim lukom od pravilnih klesanaca u dva reda, od kojih je donji štih klesanaca uvučen u odnosu na ravan zid. Ovaj detalj ujedno predstavlja i jedini arhitektonski bogatiji detalj na utvrđenju. Debljine zidova bedema i kule variraju od 1 do 1,4 m. Zidanje je uobičajeno srednjovjekovno sa pritesanim omanjim klesancima spolja i unutra i ispunom od lomljenika u bogatom malteru. Rijetki su skulpturalni detalji na našim gradovima. Stina ima jedan ovakav detalj na lijevom dovratniku kapije sa vanjske strane. U kamenu je reljefno predstavljana ptica, vjerovatno golub, koji je možda bio zaštitnik grada, a možda simbol plemićke porodice.

Čudno je da Ćiro Truhelka, koji je pažljivo razgledao grad početkom XX vijeka, nije primijetio ovaj ukras. Sličan ukras sa predstavom pelikana (gema) uklesan je na uglu Kapetanove kule u Bihaću. Ni o jednom ne pišu autori koji su opisivali ove utvrde. Novi grad koji nije osobito star predstavlja jedan od najtvrđih gradova što su ih Turci podigli u Bosni. Zidan je od lijepo tesanog kamena. Četvrtast je, opasan jakim bedemom sa četiri svedene tabije u uglovima. Dok je stari grad znatno porušen, novi je dobro očuvan. Nalazi se lijevo od ceste Cazin-Krupa, 10 km od Cazina. Imao je i podgrađe.

Husref Redžić
Iz knjige Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini
Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.

Više članaka...
<< Početak < « 1 2 » > Kraj >> Stranica 1 od 2